3.2.Tehnike
modelskih ispitivanja s vezanim modelom
Ispitivanja s vezanim modelom izvode se korištenjem mehanizama s planarnim gibanjem ili korištenjem rotirajuće konzole. Pri obje tehnike model se ispituje unutar kompletnog raspona interesantnih varijabli, kao što su kut trima, ubrzanja zaošijanja, ubrzanja zanošenja, broj okretaja propelera i kut otklona kormila, a rezultati se analiziraju da bi se dobili hidrodinamički koeficijenti potrebiti u jednadžbama gibanja.
Za ove pokuse potrebno je poznavati linearne koeficijente, tj.derivacije po brzini YV i NV . Za brod na bilo kojem gazu i trimu mogu se odrediti u standardnom bazenu teglenjem balastiranog modela konstantnom brzinom, na odgovarajućem Froudeovom broju broda, s različitim kutevima kursa b modela, tkzv pokusi kosog tegljenja (oblique towing tests).
Vidi se da brzinu u y smjeru dobivamo kao : v = -Vsinb ( minus predznak je zbog konvencije o pozitivom smjeru).
Dinamometar, postavljen u ishodištu O mjeri silu Y i moment N za sve kuteve b modela. Rezultati ovih mjerenja crtaju se kao funkcija brzine v, a nagib krivulje za vrijednost v = 0, daje numeričku vrijednost YV i NV, za model. Te vrijednosti se izražavaju u bezdimenzionalnom obliku, pa se rezultati za brod dobivaju množenjem s odgovarujćim brodskim vrijednostima.
Ova ispitivanja uobičajeno se izvode s realnim režimom radom propelera i kormilom u neutralnom položaju, a smještaj dinamometra ne mora nužno biti u težištu sistema( ali se u tom slučaju mora još raditi korekcija za težište).
Ovakvo ispitivanje može se koristiti za određivanje vrijednosti Yd i Nd , tako da kut kursa modela b bude jednak 0, a teglenje modela izvodi se s različitim kutevima otklona kormila dR. Mjerenja tada daju silu Y i moment N kao funkciju kuta otklona kormila, i crtanjem obje vrijednosti kao funkcije kuta otklona kormila dobivamo za d = 0, iznose Yd i Nd .Usporedba vrijednosti Yd i NddR dobivenih ovakvim ispitivanjem daju veličinu interaktivnih efekata kormila i trupa.
Test održavanja ravnog kursa može se koristiti i za određivanje utjecaja v na YV, te (Nd , dR) na (YV ,NV), što su vrlo značajni podaci za nelinearnu teoriju.
Ova tehnika mjerenja vrijednosti YR i NR zahtijeva okrugli bazen i posebne uređaje, tzv. rotirajuća konzola, prikazan na slici.
Kutna brzina se kod ovakvog ispitivanja narine modelu, tako da se model fiksira na kraj poluge i rotira zajedno s rotirajućom konzolom oko vertikalne osi postavljene u središtu bazena ( slika 2.2.2.). Model je orijentiran tako da su njegove x i z osi, okomite na radijalnu polugu, a učvršćen je za polugu na polovici svoje duljine, pa kao rezultat ovakvog položaja, model rotira oko osi bazena na radijusu r, dok je njegova brzina u poprečnom smjeru v cijelo vrijeme jednaka 0 (b=0), a aksijalna komponenta brzine u1 jednaka je njegovoj linearnoj brzini. Model se rotira s konstantnom linearnom brzinom na različitim radijusima R, a dinamometar mjeri silu Y i moment N koji djeluju na model. Obzirom da je kutna brzina r dana izrazom r = u1 / R, jedini način za variranje kutne brzine r , uz konstatnu linearnu brzinu u1, je variranje radijusa R. Vrijednosti Yr i Nr dobivaju se očitavanjem iz dijagrama za vrijednost r = 0.
Za razliku od rezultata ispitivanja Yv i Nv, rezultati ovog pokusa su ovisni o položaju težišta modela, koji mora biti na istom mjestu kao i kod broda. Ovom tehnikom mogu se ispitivati i Yv i Nv, kao i Yr i Nr . To se postiže teglenjem modela na različitim kutevima b za svaku vrijednost kutne brzine r. Rezultati za Yd i Nd mogu se dobiti na potpuno analogan način kao i Yv i Nv . Nažalost, vrijednosti dobivene za Yv i Nv , te Yd i Nd ovim ispitivanjem nisu identični rezultatima iz pokusa održavanja ravnog kursa.
Za rješavanje nelinearne teorije, tehnika ispitivanja na rotirajućoj konzoli osigurava vrijednosti hidrodinamičkih sila i momenata za velike vrijednosti v, r, dr, a isto tako daje i potrebne informacije o sprezi ova 3 parametra. [toviše, uz dovoljan broj mjernih uređaja na konzoli, može se mjeriti i X sila i moment ljuljanja K, kao funkcija od v, r, dr . Oni su potrebni u nelinearnoj teoriji za predviđanje gubitka brzine i naginjanju broda tijekom manevra. Ako se model, vezan na kraju konzole, ispituje na različitim kutevima nagiba f za različite vrijednosti v, r, dr,mogu se dobiti nelinearni efekti nagibanja i efekti interakcije između f, v, r, dr.
Problemi tehničke naravi koji se javljaju kod ove tehnike ispitivanja su:
· veličina bazena (ne može se izvoditi u bazenima koji se uobičajeno koriste za ispitivanje otpora i propulzije)
· model mora biti ubrzavan tako da se rezultati snime pri istom okretu, jer se inače model giba u vlastitom sustrujanju, pa nije moguće tada odrediti brzinu modela u odnosu na okolni fluid
· da bi se odredile vrijednosti Yr i Nr te Yv i Nv za vrijednost r = 0, potrebni su podaci dobiveni sa što manjom kutnom brzinom r što iziskuje veliki R (radijus bazena) i što veći model
PMM pokusi razvijeni su u HSBM, međutim ITCC je
standardizirao način izvođenja pokusa. Kao standardi prihvaćene su slijedeće konvencije:
1. PMM pokusi se
mogu izvoditi za poniranje, posrtanje i ljuljanje modela.
2. Svi referentni
pokusi izvode se s potpuno opremljenim modelom, i propelerom koji radi u
realnom režimu (točka ship - propulsion)
3. Sile i momenti
mjere se u odnosu na koordinatni sustav modela, s ishodištem u XG
(uzdužni položaj težišta sustava).
Uobičajeno,
kompletan program ispitivanja ovisi o tipu broda,potrebnim informacijama i
samoj fazi projekiranja. Kompletan program trebao bi davati sve podatke o
manevarskim karakteristikama u dubokoj vodi, što znači da mora uključivati
slijedeća ispitivanja:
1. Otpor i
propulzija s potpuno opremljenim modelom za prognoziranje EHP, SHP, RPM kao
funkcije brzine za prototip broda u pravom mjerilu.
2. PMM testove s
golim trupom, da bi se dobile informacije o promjenama različitih projekata
kormila
3. Osnovni
(referentni) PMM pokusi izvode se samo u točki propulzije s potpuno opremljenim
modelom za analizu početne stabilnosti i kontrolnih karakteristika za
preliminarni projekt autopilota
4. Standardni PMM
pokusi (uključujući i overload i underload) osiguravaju komplentan skup
hidrodinamičkih koeficijenata (iz matematičkog modela) potrebitih za
kompjutorsku simulaciju proračuna upravljivosti za određeni brod.
Ukoliko se radi o
postojećem brodu, ili projektu s fiksnim hidrodinamičkim projektom (forma,
propulzija), izvode se samo pokusi 3 i 4.
Izvođenje referentnog
PMM pokusa (za svaki od tri osnovna načina gibanja) broj okretaja propelera
modela odgovara broju okretaja propelera u naravi uz kut kormila i “drift” kut (kut napredovanja).
Model se tegli na
konstantnoj brzini, tako da se njegovo težište sustava kreće pravocrtno s
diskretnim promjenama kuta napredovanja koji se drži konstantnim tijekom jedne
vožnje. Vrijednosti kuta b određuju se
prije svake vožnje tako da se pokrije odabrani raspon, s inkrementom od 20,
ili većim, ovisno o tipu broda. Mjere se komponente sile Y1, Y2
,X1,X2.
Model se tegli na konstantnoj brzini i istovremeno oscilira, tako da je njegova uzdužna simetralna ravnina uvijek paralelna s putanjom kolica, a težište sustava opisuje sinusoidalnu putanju. Takvo gibanje postiže se osciliranjem “swaying carriage” na zadanoj frekvenciji i amplitudi pomoću servo-kontrolnog sustava. Željeni raspon postiže se variranjem amplitude oscilatorne frekvencije, ili kombinioranjem oba parametra. Svaka vožnja izvodi se konstantnom brzinom kolica, a oscilatorna frekvencija i amplituda drže se konstantnima tijekom mjerenja.
Dok se model tegli konstantnom brzinom, istovremeno oscilira tako da je njegova uzdužna simetralna ravnina uvijek tangencijalna na putanju težišta sustava (sinusoidalna putanja). Izvođenje pokusa je isto kao i kod čistog ljuljanja.
Mehanizam za planarno gibanje razvijen je da bi se izbjegli troškovi ispitivanja na rotirajućoj konzoli, te da bi se za određivanje vrijednosti Yv i Nv mogli koristiti bazeni u kojima se ispituju i otpor i propulzija, a isto tako da bi se mogle odrediti derivacije po kutnoj brzini r: Yr i Nr, isto kao i derivacije po akceleracijama:.
PMM se sastoji od dva oscilatora, od kojih jedan proizvodi poprečne oscilacije na pramcu, a drugi poprečne oscilacije na krmi, dok se model giba konstantnom brzinom u0 po središnjici bazena. (Indeks 0 koristi se zbog toga što se brzina mjeri duž osi vezane za zemlju, tj. uzdužne osi x0 koja odgovara središnjici bazena).
Dva dinamometra postavljena u točkama B i
S (Slika 2.2.3.), mjere oscilatornu Y silu, koja je rezultat zanošenja modela
bez zaošijanja. Oscilacije zanošenja dane su u formi:
y0 = y = a0coswt,
a derivacije po brzini Yv i Nv dobivaju se prema slijedećim relacijama:
Yv =
i analogno za Nv:
Nv =
Index “out” se odnosi na amplitude YB i YS mjerene s pomakom u fazi za 900 u odnosu na Y0.
Da bi se pomoću PMM odredile vrijednosti Yr i Nr, mjerenje se mora izvoditi za tako da bi se dobile kutna brzina i akceleracija pri , model se mora tegliti tako njegova uzdužna os x, uvijek bude tangencijalna na putanju modela.
Na slici
2.2.5. prikazano je čisto zaošijanje.
Rezultati PMM ispitivanja ovisni su: o masenom momentu inercije, radijusu okreta i xG . Potrebito je napomenuti da se model mora balastirati na odgovarajući gaz i trim, mora biti potpuno opremljen za vlastiti pogon, s kormilom u neutralnom položaju. Obzirom da oscilatorna gibanja proizvode valove, čije karakteristike ovise o frekvenciji sistema valova,mora se PMM-om odrediti ovisnost derivacija o frekvencijama. Za mnoge probleme iz upravljivosti najzanimljivije su niske frekvencije ili čak s frekvencijom jednakom 0, pa da bi odredili tražene derivacije rezultati pokusa se prikažu dijagramom derivacija-frekvencija i ekstrapoliraju se za vrijednost frekvencije jednaku 0.
Treba naglasiti da derivacije dobivene pokusom održavanja kursa i pokusom s rotirajućom konzolom odgovaraju frekvenciji 0. Te vrijednosti odgovaraju rezultatima PMM ekstrapolirane na vrijednost frekvencije 0 .